Pogledaj preostale vesti Stigao je prvi sneg ove godine Park Palić čestita građanima predstojeće praznike Praznični lampioni zasijali i ove godine na Paliću Palić kroz prizmu obeležavanja Svetskog dana turizma Gradonačelnik Bakić obišao radove na izgradnji spa centra sa akva parkom na Paliću 6. marta 2020. Ličnosti iz istorije Palića – Ana Bešlić, prva subotička akademska vajarka „U skulpturi treba izbegavati pripovedanje. Za to imamo reči. Mislim da priču ne treba usađivati u kamen, drvo ili bronzu, nego da treba ostaviti slobodno načinjenoj formi jednog kamena, drveta ili bronze, da govori svojim jezikom, svoju priču … “ Citat: Ana Bešlić za TV Novosti 1980. godine. (izvor: Yugopapir.com) Foto: Ana Bešlić šezdesetih godina 20.veka Ana Bešlić rođena je 16. marta 1912. godine na salašu „Šara Pustara“ u blizini Bajmoka na severu Bačke, u uglednoj bunjevačkoj porodici. Osnovnu školu završava u Bajmoku, a školovanje nastavlja u Zagrebu, Gracu i Beču. Sa 18 godina prvi put dolazi u dodir sa glinom koju joj je otac donosio sa Dunava. Prva skulptura koju je izvajala bila je upravo portret oca. U Beograd se preseljava 1937. godine, a studije vajarstva na Akademiji likovnih umetnosti započinje 1939., ali zbog rata biva prinuđena da pauzira. U ratu je izgubljen i njen prvi rad – pomenuti portret oca. Po završetku rata, diplomirala je 1947. na vajarskom odseku Akademije likovnih umetnosti u Beogradu. Postdiplomske studije završava dve godine kasnije kod profesora Tome Rosandića, a ubrzo postaje i saradnik u njegovoj radionici. Prvu samostalnu izložbu imala je 1954. godine, kada je izlagala sa Đorđem Bošanom u Subotici. Učesnica je brojnih umetničkih kolonija i simpozijuma, a izlagala je i na značajnim izložbama jugoslovenske umetnosti u inostranstvu. Poziciju modernističke skulptorke u vajarstvu, gotovo isključivo muškom umetničkom pozivu na jugoslovenskom umetničkom prostoru, osvojila je sledeći spontano i elegantno svoju putanju. Tokom svog rada izrađivala je i spomenička i skulpturalna dela koja se sa svojim oblikom razlikuju od velikih monumentalnih spomenika. Uz Jovana Soldatovića, Ratimira Stojadinovića, Aleksandra Zarina, Mišu Popovića, Jovana Kratohvila, Miloša Sarića i Olgu Jančić, pripadala je krugu mladih vajara u grupi Prostor 8 (1957.–1958.), koji su nastojali da dokažu mnogostrukost značenja skulpture u okviru arhitektonskih celina i gradskih parkova. Nakon studijskog boravka u Nemačkoj (1967.) počinje da radi sa novim materijalom – poliesterom. Uočena su četiri perioda njenog rada i umetničkog razvoja: školovanje (do 1954.), asocijativna forma (1954.–1962.), prelazni period (1962.–1966.) i razdoblje sfere (od 1966.god.), sa ciklusima Bojena lopta, Portret, Disk i Jastuci. Foto:Skulptura 2a, 1973. bojani fiberglas, Gradski muzej Subotica Izvela je značajan broj spomenika i skulptura u slobodnom prostoru i enterijeru u mnogim mestima nekadašnje Jugoslavije, kao i u svetu. Dobitnica je velikog broja nagrada i priznanja: Nagrada 14. oktobarskog salona (Beograd, 1973.), Oktobarska nagrada grada Beograda (1979.), Dr Ferenc Bodrogvari (Subotica, 1983.) itd. Skulpture Ane Bešlić nalaze se u kolekcijama kako u zemlji, tako i u inostranstvu. Legat od dvadeset njenih skulptura nalazi se u Gradskom muzeju u Subotici od 1983.godine. Foto: skulptura „Ptice“, kao deo fontane iz 1913.godine Pored skulpture „Ptice“ u srcu fontane iz 1913. godine, Ana Bešlić poklonila je Paliću još dve prelepe skulpture koje i dan danas oplemenjuju prostor palićkog jezera. U pitanju su skulpture „Krila“ iz 1957.godine, koja je premeštena sa mesta Spomen česme 1981.godine na Rt pesničke nade, i „Talija“ – prva izvedena skulptura u javnom prostoru koja od 1951. godine krasi Letnju pozornicu na Paliću. Foto: skulptura „Krila“, Rt pesničke nade Foto: skulptura „Talija“, Letnja pozornica Ana Bešlić preminula je 26. januara 2008. godine u Beogradu. Njena dela podsećaće nas još dugo vremena na ovu jedinstvenu i talentovanu skulptorku sa naših prostora.